Blog Ana Maraković

Blog by Ana Maraković

Nisam očekivala da će mi biti ovoliko lijepo na Cipru, no drago mi je da sam bila u krivu. Očekivala sam da ćemo raditi puno kompliciranije stvari i zbog toga me bilo podosta strah. Mislim da je svu tu nervozu i strah ubilo društvo jer smo se nekako nosili sa istim mukama pa tako i tješili. Bilo je tu i suza, bijesa, ali sve se to zaboravilo nakon smijeha. Veliko hvala profesoricama koje su uvijek bili tu za nas koliko u lošim toliko i u dobrim situacijama kako bi nam pružile što bolje iskustvo. Definitivno odlično putovanje, kao i da nismo radili. Ako budem imala još koju priliku doći na Cipar definitivno bih ju iskoristila.

Današnji dan smo započeli jako rano to jest u 3:15 ujutro. Putovanje smo započeli odlaskom iz Pakraca za Daruvar i onda do Zagreba. Tamo smo obavili check-in, predali prtljagu. Ušli smo u avion i krenuli do Cipra (Paphosa). Tamo nas je dočekala velika vrućina, no tako smo i očekivali. Uputili smo se u hotel gdje smo se upisali u sobe, preuzeli ključeve i otišli u sobe. U sobi nas je 5 pa je na početku bila mala gužva, ali uspjeli smo raspakirali, otuširati i spremiti za večeru. Prije tog smo otišli do trgovine da si kupimo vodu i grickalice jer tu voda nije pitka pa smo po najgoroj vrućini nosile galone vode uz brdo, no bar smo sada shvatile zašto nam se hotel zove Sun Hill. Nakon večere smo se svi okupili na sastanak o slijedećem danu.

Dan nam je bio dosta umarajući tako da nam treba dosta odmora, no sve u svemu dobro smo proveli dan.

 

Današnji dan bio nam je prvi radni dan. Svi smo se spremili onako kako je i propisano, bijele košulje, crne hlače i udobne crne tenisice, i uputili smo se do hotela St George. Tamo smo krenuli u obilazak hotela kako bi se upoznali sa okolinom u kojoj ćemo raditi sljedećih dana, tamo smo se također upoznali i sa našim mentorom Mariosom. On nam je ukratko objasnio gdje se što nalazi, u kojim salama se što poslužuje, gdje ide određeni pribor.. Bilo mi je drago što su nas prvo upoznali sa našim radnim mjestom jer će nam to dosta olakšati stvari u buduće vrijeme. Kada smo se vratili popodne smo uživali svi skupa kraj bazena gdje smo se upoznali i sa par studenata iz Rumunjske s kojima ćemo raditi u buduće vrijeme. Pričali smo o našim očekivanjima i u tome koliko smo već upoznati sa hotelskim poslovima. Nakon nekoliko sati priče uputile smo se u našu sobu gdje smo odlučile još međusobno popričati o našim iskustvima.

Današnji dan smo započeli opet u ranim jutarnjim satima svi smo se spremili u uputili na posao. Prvo smo započeli sa pripremanjem sale za doručak. Postavljali smo tanjure, vilice, noževe.. Zatim je počeo doručak, a mi smo pospremali stolove kada su gosti bili gotovi. Jedno vrijeme sam radila u sali kao ispomoć, a drugo vrijeme sam provela u kuhinji. Tamo sam polirala tanjure, vilice, noževe, žlice. Bilo je dosta vruće, no nekako smo pretrpjeli. Vrijeme nam je brzo prošlo jer je bilo puno posla. Osoblje sa kojim radimo je jako ljubazno i lijepo je raditi s njima. Popodne smo svi skupa otišli do plaže Coral Bay. Tamo su se neki kupali dok su ostali bili u baru ili se sunčali. Bilo je dosta ljudi pa nam je bilo dosta teško naći mjesto za ručnike. Bilo nam je svima lijepo provesti popodne skupa.

Današnji dan smo započeli kao i svaki drugi samo što smo danas radili drugu smjenu. Ujutro smo bili slobodno pa smo većinu jutra proveli uz bazen. Tamo smo se družili, pričali i najviše od svega smijali. Nakon ručka počeli smo sa pripremom odjeće za raditi. Malo smo odmorili i odspavali si, a zatim smo se spremili i krenuli do hotela. Ostavili smo stvari i uputili se raditi. Prvo sam počela sa poliranjem čistih tanjura. Uz to nam je vrijeme brzo prolazilo jer se stalno nakupljalo novog suđa. Nakon nekog vremena prebacila sam se na poliranje bešteka. Tamo su bile tri posude sa octom i vodom koje služe za sjaj suđa. Nakon što smo završili sa svim poslom uputili smo se nazad u naše apartmane iako smo jedva imali snage za ići uz brdo. 

Rano ujutro smo započeli naš dan. Jutro je počelo sa brzim spremanjem (imamo 5 cura u sobi) i brzim doručkom. U 8 ujutro čekao nas je bus s kojim smo se vozili 2 sata. Prvo stajalište nam je bila najistočnija točka Cipra, grad Lefkara koji je poznat po svojoj čipki. Nakon kratkog obilaska grada otišli smo na najljepšu plažu Cipra, Nissi Beach gdje smo se kupali i sunčali. Umorni od sunca i sa preplanulom bojom uputili smo se nazad u hotel i sa druženjem u sobi smo završili dan.

Dočekao nas je opet radni dan. Iako smo ujutro imali slobodno pa smo se uputili u Mall, nismo ništa pretjerano kupili jer nam je bilo dosta skupo. Popodne smo se spremili i krenuli na posao. Bilo je dosta posla, no nekako je brzo prošlo. Počeli smo sa postavljanjem sale za večeru, poliranjem čaša i punjenjem stationa sa vilicama, žlicama i noževima. Gosti su bili jako ljubazni prema nama jer su shvatili da smo mi ovdje na praksi pa su imali razumijevanja ako nešto nije ispalo onako kako je trebao. Danas smo bili jako umorni, no to je značilo da ćemo bar brzo zaspati. 

Danas sam prvi put radila jutarnju smjenu. Očekivala sam da će biti nekih većih promjena u radu, no nije ih bilo. Došli smo u hotel oko 9 sati ujutro i odmah se bacili na posao. Počela sam sa poliranjem bešteka od doručka. Nije mi bilo teško jer sam već navikla od prethodnih dana kako i što treba raditi. Nakon što sam završila s većinom poliranja pridružila sam se curama u sali pripremati stolove za ručak. Punile smo statione sa priborom za jelo i tanjurima. Vrijeme nam je prošlo jako brzo, brže nego kada smo radili drugu smjenu. Već smo dosta upoznati sa osobljem s kojim radimo, a i gostima koji nam dolaze. Popodne smo provele većinom spavajući, mamurne od spavanja spremile smo kako bi otišle u Mall, tamo smo se zadržale dosta kratko jer smo bile gladne. Tea, Andrea, Dajana i ja odlučile smo otići na pizzu. Previše smo pojele pa smo jedva došle do hotela. Punog želudca smo otišle spavati i to dosta ranije nego uobičajeno.

Probudile smo se neispavane noći zbog velike vrućine u našoj sobi. Spustile smo se na doručak. Odlučile smo se spremiti i otići do bazena kako bi se rashladile. Problem nam je bio što nam je i u bazenu bilo vruće. Trebale smo imati ručak u hotelu, no mi smo se odlučile spremiti i otići, opet, u Mall nešto pojesti. Iako smo planirale samo to, ostale smo puno duže, čak 4 sata. U 19 sati imali smo sastanak sa ravnateljicom i profesoricom Bernat, jer su profesorica Zelda i profesorica Bukač otišle. Pitale su nas imamo li kakvih problema ili poteškoća na poslu i ako imamo da im se slobodno obratimo. Navečer smo se družile u sobi i kartale.

Svaki dan nam započinje isto, no danas ujutro većina njih je bila slobodna dok smo Tea i ja radile prvu smjenu. Nakon doručka odmah smo se uputile prema hotelu. Tamo su nas dočekali ostali studenti iz Rumunjske. Nakon što smo se smjestile u stalu i rasporedile poslove, Tea je postavljala pribor za jelo dok sam ja postavljala  stolove odnosno papirante podloške i uskakivala onima kojima je trebala pomoć. Nakon ručka naši poslovi su se malo promjenili. Šef sale je Tei reko da stoji na vratima, pozdravlja goste, opominje za maske ili pomogne pri pronalasku stola. Danas je bilo jako puno gostiju što znači da je bilo turbulentno. Osoblje hotela je bilo jako drago prema nama i kada su vidjeli da nismo nešto stigli uvijek su bili tu kako bi nam pomogli. Kasno popodne bilo nam je rezervirano za razgledavanje “kamenja”. To je zapravo arheološki park Paphos. Njegova nalazišta i spomenici potječu iz prapovijesti kroz Srednji vijek. Među najznačajnijim ostacima do sada otkrivenim su četiri velike i složene rimske vile: Kuća Dionisova, Kuća Aiona, Kuća Tezeja i Kuća Orfeja, sve s izvrsno očuvanim podovima od mozaika. Iako su nas boljele noge nismo odustali pa smo još odlučile prošetati uz rivu jer je taman bio zalazak sunca. Nije bilo jako vruće pa nam je bilo ugodno provesti malo vremena vani, a ne samo u apartmanu sa upaljenom klimom. Opet smo se odlučile počastiti sa večerom u Pizza Hat-u. Punog trbuha i sa bolnim nogama uputile smo se nazad u apartman i tako završile današnji dan.

Svako jutro započinje nam isto. Spustile smo do hotela i započele sa zadatcima. Zara i ja smo prvo bile na poliranju tanjura i bešteka. Bilo je jako puno posla jer je došlo puno novih gostiju. Za razliku od Hotela Termal tu smo radili i u kuhinji, a ne samo u posluživanju, što mislim da nam je jako dobro došlo jer smo se zapravo upoznali s tim kako hotel zapravo funkicionira. Nakon kratke pauze gospođa Veronica mi je uputila s njom do buffet-a. Moj zadatak tamo je bio da se brinem o tome da otoci na kojima je poslužena hrana i piće budu čisti i uredni. Kada sam vidjela da je neki tanjur prljav trebala sam ga zamijeniti, ili ako je netko prolio sok ili u najčešćem slučaju vodu, trebala sam to pobrisati. Do sada to nikada nisam radila tako da mi je bilo zanimljivo raditi nešto novo, no bilo ne i teško suzdržati se od sve hrane. Nakon posla malo smo se odmorile spremile i otišle na plažu. Ovog puta nas je dočekalo mirnije more nego inače pa smo se uspjele lijepo kupati bez udaranja o kamenje. Nakon večere sve smo se okupile kod Dajane i Andree u krevetu kako bi još malo popričale i tako završile dan.

Subota, ali radna. Stvarno jest bilo teško ustati se…  Svaki dan smo većinom radili iste poslove jer smo se uhodali u tim vodama, no uvijek smo bili tu od pomoći kada je drugima bilo naporno ili ako ne bi stigli nešto napraviti. Posebno mi je danas za oko zapela gospođa Veronica koja je bila vrloo dobre volje i jako pričljiva s nama. Vidjela je da nam je svima bilo vruće u kuhinji pa nas je ponudila sokom i hladnom vodom. Baš to nam je trebalo u svoj onoj pari u kojoj smo stajali po nekoliko sati. Nakon naše pauze za ručak i neuspješne borbe za lubenicu uputili smo se nazad na naša radna mjesta. Po meni ručak jako sporo prolazi, a ima toliko puno posla. Skužila sam da curama u posluživanju vrijeme puno brže prolazi, nego nama, valjda je to zato što one više hodaju dok smo mi zakopani na jednom mjestu. Nakon radnog dana Tea i ja smo se spustile do bazena gdje smo pričale o tome kako nam vrijeme jakoo brzo prolazi i da imamo još svega par dana do povratka kući, a mi nismo skoro ništa obišle osim Pizza Hut-a i Mall-a, naravno.

Nedjelja, ovog puta teška jer je radna. Jutro smo započele sa doručkom i spremanjem za posao, bar neki od nas koji rade jutarnju smjenu. Na samom ulasku u hotel dobila sam poziv od Tee kako bi se jedna od nas tri trebala vratiti i doći raditi u drugu smjenu. Tu je nastala borba oko toga tko će odustati od jutarnje smjene i otići nazad u hotel. Prema rasporedu koji smo dobili danas je trebalo na doručak doći 578 gostiju, a na ručak 405. Podosta veliki brojevi.. Na kraju dogovora Viktoria je otišla raditi drugu smjenu, no to nam je svima loše palo jer je točno falio još jedan par ruku. Svi živčani i ljuti uputili smo se na pauzu. Nakon nje smo KAO bili bolje volje iako zapravo nismo. Popodne smo dobili prijedlog od profesorice i ravnateljica da s njima odemo na poznate grobnice kraljeva. Onako umorne odlučile smo ipak otići jer smo se htjele upoznati sa njihovom kulturom i zapravo vidjeti kako je to prije izgledao. Tea, Andrea i ja smo se nakon posla brzo spremile i uputile, zajedno sa ostalom ekipom, do busa. Cijelu vožnju do grobnica kraj uha nam se derala mala curica, iako nije baš imala razloga, no znamo da joj je i njoj teško po vrućinama. Kada smo napokon stigli i prohodali još dvije stanice, jer smo bili uvjereni da smo došli na dobro mjesto, uputili smo se u istraživanje. Očekivala sam da će nam biti hladnije pod zemljom, no bila sam totalno u krivu. Sve je izgledalo jako očuvano i kao da je napravljeno prije nekoliko godina, a zapravo je staro nekoliko stoljeća. Nekoliko koraka dalje od grobnica vidjeli smo neobične piramide od kamenja pa smo i mi odlučili napraviti nekoliko, tako da svi skupa možemo biti neobični. Preznojeni od vrućine odlučili smo otići u potragu za suvenirima, no u hotel smo se vratili jako razočarani, sva sreća pa smo putem pojeli sladoled koji je popravio naš cjelokupni dojam.

Dočekao nas je i taj dan, odnosno naš zadnji radni dan. Vrijeme nam je jako brzo prošli bez da smo to i osjetili. Ujutro kao i obično sve je počelo sa doručkom i spremanjem za posao. Svaki dan Enola, Viktorija, Zara i ja našle bi se ispred hotela i krenule skupa, no danas je izgledalo drugačije. Zara više nije radila prvu smjenu, a Enola mi se nije javljala na mobitel, a već je bilo 8:50. Nakon što su se one probudile i spremile za posao brzo smo se spustile niz brdo kako bih što prije došle u hotel. Čak nismo ni kasnile već smo došle u 8:59. Enolu smo ispratile do kuhinje, Viktorija je otišla u salu, a ja sam ostala na poliranju u kuhinji. Mislile smo da će nam današnji dan lako proći i bez nekakve panike, no to naravno nije bio slučaj. Gosti su dolazili jedni za drugima, neki čak i u grupama pa nismo stigli spajati kraj s krajem. Nakon poliranja bešteka prebacila sam se na poliranje šalica jer su ostale samo 3 u cijeloj sali. Nikada nisam mislila da tako brzo mogu raditi nisi posao, no eto sada i to znam. Prije pauze razgovarale smo sa šefom o tome kako je nekima od nas zadnji dan na poslu. Rekao je kako nas u neko buduće vrijeme očekuje ili kao radnike u hotelu ili kao goste. Od jednom je došlo već pola 11 to je značilo da je vrijeme za jako potrebnu pauzu. Ona nam je isto tako jako brzo prošla pa smo se morale vratiti nazad na posao. Prije dolaska gostiju u salu na ručak morali smo provjeriti je li sve na mjestu. Zadnje sate posla provela sam tamo i gdje sam počela svoje iskustvo u St George hotelu, na poliranju. Zadnje minute nikada sporije nisu prolazile. Svaki put kada bih pogledala na sat kazaljke su stajale na istom mjestu. Dok sam polirala beštek razmišljala sam jesam li tužna ili sretna što odlazimo. U jednu ruku bila sam tužna jer se rastajemo od svih, a ovo novo iskustvo nas je sve jako puno zbližilo i bilo je vrijedno doći na Cipar odraditi praksu. Dok u drugu ruku već mi je falila obitelj i prijatelji kod prave kuće, iako sam i tu našla “obitelj” i “dom”, ipak smo svi skupa živjeli 2 tjedna. Tješila sam se s tim da sutra još imamo jedan zajednički izlet na kojem se možemo podružiti. Otkucnulo je 15:00 što je značilo da nam je zadnji radni dan gotov. Pozdravili smo se sa svim, bar ovima koji su bili prisutni u tom trenutku i zahvalili na svemu što su napravili za nas. Pomiješanih emocija po toplinskom valu uputile smo se nazad u hotel kako bi se već počele lagano spremati za polazak. Dan smo naravno, završile sa kartanjem i opet Teinom pobjedom.

Zadnji puni dan na Cipru. Ni ja ne znam gdje je ovo vrijeme prošlo. Probudile smo se nešto kasnije nego inače jer smo danas išli na izlet u Plavu Lagunu. Spremljene smo se spustile na doručak kako ne bi opet morale ići uz stepenice. Smjestili smo se u mini bus i zaputili u luku gdje nas je čekao brod. Prije ukrcavanja na brod odlučili smo lupiti zadnje suvenire i poklone. Vožnja brodom je krenula odlično. Ubrzo se to sve promijenilo. Od silnih valova bilo mi je loše. Nisam se čak stigla ni spustiti do wc-a, sva sreća pa smo išli morem. Ljudi koji su radili na brodu bili su jako brižni i odmah su uskočili u pomoć, kao i ravnateljica i profesorica. Za nekoliko minuta nisam bila jedina kojoj je bilo loše. Kapetan broda je čak bio u čudu jer do sada nikada nisu bili ovakvi valovi. Napokon smo stigli do Plave Lagune iako meni i dalje nije bilo ništa bolje. Jedan jako drag čovjek, kojemu nažalost ne znam ime, mi je cijelo vrijeme govorio kako se moram otići okupati da mi bude lakše, no ja u tom trenutku nisam imala snage stajati na nogama, kamoli se baciti u vodu u kojoj se nije ni dno vidjelo. Na povratku nazad dobila sam malu tableticu koja me je iste sekunde uspavala. Možda i bolje da je tako prošlo.. Osjećala sam se odmah bolje kada sam stala na mirno tlo. Niste ni svjesni koju lakoću sam osjetila u srcu. Opet smo se svi smjestili u bus i uputili do Afroditinih slapova. Uz nekoliko minuta hoda uz brdo došli smo do slapova. Iskreno očekivala sam da će biti veći ili da će biti više toga za razgledali. Vodič koji je vodio grupu ispred nas ispričao nam je kako prvo moramo oprati ruku u malom izvoru, a potom ispod slapa. Naravno svi smo to napravili kako bi ostali vječno mladi. 

Dan putovanja.. Očekivala sam da ću duže spavati bar danas, no nisam. Dajana mi je malo odlučila promijeniti raspored. U 7 i 15 ujutro odlučila je prati veš i sve nas redom buditi. Neispavane, ali uzbuđene zbog povratka kući spakirale smo zadnje stvari u kofer i još jednom se skupa spustile na doručak. Nakon doručka svi smo se još jednom okupili kako bi se izgrlili zadnji put. Kofere smo izvagali i smjestili u kombi kojim smo krenuli do aerodroma. Putem tamo razgledavali smo Cipar i Paphos koliko smo stigli. Kada smo stigli obavili smo predaju prtljage, skener i sve ostalo što je bilo potrebno. Čekaju informacije u letu sjeli smo u kafić kako bi još popričali o dojmovima. Kada smo ušli u avion dočekao nas je neobičan prikaz. Avion je bio ispunjen dimom. Znali smo da ne gorimo, ali nije nam bilo jasno što je to sve dok stjuardesa nije rekla kako je to samo ventilacija. Uspješno smo poletjeli, a ostat puta se ne sjećam jer sam većinu provela spavajući. U drugu ruku slijetanje nije baš bilo bajno, no preživjeli smo i to. Napokon smo stali na naše tlo nakon puta 2 tjedna. Iako nam je bilo lijepo na Cipru falio nam je naš dom.