Blog Martina Sikora

Blog by Martina Sikora

Moj dojam i par riječi o Cipru... Zapravo mi je teško u ovako kratkim crtama dati osvrt na ovako divno putovanje, no najprije bih voljela reći jedno veliko hvala profesoricama i ravnateljici što su mi omogućile da se prijavim na ovako divno putovanje i dodjelile iskustvo za pamćenje. Rad u hotelu mi je pomogao pri mojim komunikacijskim vještinama i usavršio moj engleski. Naučila sam se brzo snalaziti u neugodnim trenutcima i rješavati probleme i generalno nezadovoljstvo ljudi (gostiju). Paphos i Cipar općenito su mi se jako svidjeli pošto kod gradova prije zamjetim okoliš nego arhitekturu hotela, apartmana i kuća. Stvar koju bi promjenila kod lokalaca je ekološka osvještenost pošto su travnjaci i prirodne površine uglavnom pune sitnog smeća i plastičnih boca. Mislila sam da ću priliku plivanja u Sredozemnom moru dobiti kao starija osoba, a ne ovako mlada. O ljudima s Cipra, sve samo najbolje. Vrlo su ugodni, susretljivi i pristojni. Naravno, bilo je i onih drugačijih koji nisu bili toliko dragi, no na tosmo se morali 
priviknuti. Neki kažu da je društvo najbitnija stvar za dobar provod na putovanju i ja bi se skroz mogla složiti s tim! Sprijateljila sam se sa svima, no naravno družila sam se s onima koji mi najviše odgovaraju. Zbližila sam se s djevojkama 3.H razreda. Toliko smo se slagale i sprijateljile da smo noć pred rastanak sve skoro zaplakale. Kao omiljen izlet bih odvojila Blue Lagoon. Lagana vožnja brodom i prekrasan pogled na prirodna čuda. S Cipra imam prekrasne slike koje će mi vjerojatno ukrašavati zidove sobe. Voljela bih jedino naglasiti da je ovo bila moja prva praksa i jako sam ponosna što je odrađena van Hrvatske. Boravak na Cipru će se sigurno ponoviti, samo je pitanje 
kada... Hvala svima na dobroj zabavi i novim iskustvima!

Danas smo se vrlo rano našli na školskom poligonu te smo se mini busevima zaputili prema Zračnoj luci Franje Tuđmana u Zagrebu. Let je prošao u redu, osoblje je bilo kulturno. Iznenadilo nas je vrijeme na Cipru. Jako je vruće i atmosfera je "teška",vrlo je sparno...Kada smo stigli u Paphos raspremili smo se i kupili smo kartu za bus te se zaputili prema centru grada i shopping centru. Brzinski obilazak grada je bio zabavan i puno smo se šalili. Kupili smo par suvenira i dobro se proveli. Obavili smo brzi sastanak s profesoricama i dogovorili se za sutra (prvi dan na poslu). Večera je bila ukusna i zdrava.

Ujutro smo se zaputili u Hotel Saint George te su nam predstavili naše  radno mjesto i krenuli smo s radom. Radila sam u posluživanju u  restoranu. To je bio moj prvi put da sam radila u posluživanju. Naučila sam kako držati poslužavnik i kako posluživanje funkcionira.  Naš zadatak je gostima donositi čaše s pićima i odnositi prazne tanjure kada gosti završe s jelom. Bili smo užurbani pa nam je vrijeme brže prolazilo. Zamijetila sam da su konobari u restoranu jako profesionalni i da imaju mnogo iskustva. Velika većina gostiju je bila vrlo pristojnai prema nama praktikantima. Jako mi se sviđa posluživanje jer sam prirodno hiperaktivna i volim se kretati tako da smatram da je ovo super posao za mene. Naučila sam također i točiti vina u čaše. Vrlo brzo sam i shvatila kako postaviti stvari na poslužavniku, a da je dobra gravitacija, jer ipak, ne bi bilo dobro da mi sve padne. Kada smo bili gotovi s poslom uputili smo se prema našem hotelu da se malo odmorimo. Išli smo na Sandy Beach i proveli smo 

vrijeme kupajući se u moru i ležeći na ležaljkama.

Ujutro smo išli na posao. Na poslu smo pomagali u kuhinji tako što smo polirali pribor za jelo i čaše. Kasnije smo uzastopno brisali bife stol tako da bude uvijek čist i suh za goste. Pospremala sam korištene tanjure naših gostiju te njihove prazne čaše. U kuhinji sam pomagala gospođi koja sprema suđe za pranje. Razvrstavala sam: čaše za vino, pivo (velike i male), sokove, za deserte, žestoka pića... Slagale smo i velike tanjure, tanjuriće za salatu, zdjelice za sladoled... Popodne smo krenuli na Coral Bay. Bili smo očarani prirodnim ljepotama i divili se. Modro plava boja mora i prekrasne stjene. Najbolje od svega, uopće nije bilo ljudi. Potpuna tišina, čuli smo samo kako more udara o stjene i vjetar zanosi valove. Kada smo se vratili u hotel razmjenjivali smo događaje od toga dana. Nitko nije mogao vjerovati da je to sve stvarnost.

Ujutro smo se zaputili do obližnjeg trgovačkog centra i obavili malu kupovinu namirnica i odjeće te smo popili kavu i jeli u fast foodu u sklopu toga. Radili smo popodne i navečer, bio je banket u pitanju. Iznimno mi je drago što sam ovako mlada i već mogu reći da imam iskustva s posluživanjem u restoranu za vrijeme banketa. Bila je poveća gužva i moglo bi se reći da smo trčećim korakom posluživali goste. Odnosili smo im piće do stola te sakupljali tanjure iz kojih su večerali. Povremeno smo pitali je li sve u redu i sviđa li im se hrana. To je bio prvi put u mome životu da sam se susrela s makro vegetarijancem. Jedna žena me upitala imamo li nešto u ponudi za njenu prehranu. Bilo je vrlo dojmljivo. Toliko smo bili umorni da nismo imali snage družiti se navečer već smo odmah išli odmarati i skupljati snagu za idući radni dan...

Danas smo imali organizirani izlet u Ayia Napu. Prije Ayia Nape smo posjetile jedno manje mjesto zvano Lefkara. Pogledali smo crkvu. Bila je lijepa, puna šarolikih dizajna po zidovima i stropu s prekrasnom kupolom. Poslije toga smo se zaputili na Nissi beach, tako zvana najljepša plaža Cipra. I ta izreka je opravdana jer je plaža bila prekrasna, no po mome ukusu bilo je previše ljudi na njoj i nismo se baš mogli odmarati od buke ali smo se okupali u moru. Sljedeće mjesto za posjetiti bilo je Cape Cavo Greco s visokih litica se mogla vidjeti Blue Lagoon. More je bilo modro plave boje. Kao zadnje odredište toga dana bila je Fig Tree Cove, nije mi se previše dojmilo da mogu reći da je zadivljujuće ali je svakako bilo lijepo i čist okoliš. 

Danas smo obično radili. U početku nije bilo puno gostiju, no vrlo brzo su došli. Bila je malo veća gužva. Radila sam u posluživanju, tj. konobar je zaprimao narudžbe i davao mi papiriće na kojima pišu pića te sam ih ja nosila do šanka i stavljala na poslužavnik i posluživala gostima. Na kraju posla smo se šalili sa zaposlenicima i jeli ostatke hrane koja se nije pojela. Bili smo vrlo sretni što smo stigli u naš hotel da se malo odmorimo. Kasnije je nas par prijatelja otišlo na večeru i jeli smo pizzu.

Radila sam ujutro. Posluživala sam doručak i ručak. Promatrala sam raznolik odabir hrane koji gosti imaju. Na bife stolu bilo je svega, od suhomesnatih proizvoda, pahuljica pa sve do gnječenog krumpira i kuhanog graha. Zamijetila sam da vrlo malo ljudi jedu voće za doručak. Brisanje bifea mi nije drag zadatak, no uvijek se potrudim da ga odradim što bolje mogu i da dam sve od sebe kako bi gosti mogli zateći čiste i uredne površine. Uz skupljanje tanjura gostiju i čišćenja istih na stationu shvatila sam koliko je zapravo teško raditi u restoranima, pogotovo gadljivima. Osobno nisam gadljiva pa mi nije problem skupiti tanjure, baciti ostatke hrane s njih i odvojiti pribor za jelo u jednu posudu. Na doručku i ručku ne poslužujemo mi konobari pića već si gosti sami toče što i koliko im se pije. Kada sam bila gotova s vanjskim poslovima, otišla sam u kuhinju pomoći kolegicama iz Rumunjske. Polirale smo čaše i pribor za jelo. Moramo paziti da pribor bude toliko sjajan da se vidi naš odraz, a ne zagrebani dijelovi. Kada smo dovršili poliranje javile smo se našem mentoru i on je rekao da možemo poći. Zahvalio nam se na suradnji kao i mi njemu. U ostatku dana smo razgledavali grad i šetali uz obalu. Kraj dana smo proveli 
gledajući zalazak sunca.

Današnji radni dan je prošao jako dobro. Ujutro smo imali malo gostiju. Ove godine najčešći gosti su iz Velike Britanije. Ponekad mi je teško razumjeti goste jer imaju neobičan naglasak. Ali, naravno, uspijem ih razumjeti. Neki gosti su me već zapamtili, kao i ja njih, pa se uvijek pozdravimo. Poslije posla smo sačekali večeru u hotelu. Otišli smo na piće u Coral Bay. Prošetali smo po centru i ulicama i pogledali što lokalni kafići nude. Prije nego što smo sjeli u kafić smo obišli trgovine. Kupila sam narukvice za svoje prijateljice i sebi jednu. Bili smo na koktelima. Dok smo sjedili u baru moja prijateljica Anja je vidjela jedno malo maće te ga je nahranila. Cipar je pun mačaka koje su vrlo umiljate i samo bi se mazile. Kada smo se vratili u hotel, odmah zaspala jer sam bila jako umorna.

Današnji dan je slobodan, što znači da ne moramo ići na posao. Odlučili smo ga iskoristiti najbolje što možemo i probudili smo se u ranu zoru. Šetali smo po pješčanoj plaži i uživali u tišini pošto nije bilo ljudi. Skupljali smo kamenje i školjkice uz obalu. Doručkovali smo na plaži, postavili smo si ručnike, sjeli u krug i jeli sendviče. Sa plaže smo direkt išli na autobus koji vozi do malla. Tamo smo popili kavu i išli po suvenirnicama. Došli smo na super ideju da bi mogli otići do gornjeg grada. Prijatelji koji su bili na Cipru prošle godine, vodili su nas nove. Šetali smo gornjim gradom i slikali pogled s visine. Obratili smo pozornost na čistoću okoliša i usporedili je s lokacijom našeg hotela. Gornji grad je puno čišći i mirniji, puno je manji broj turista. Ima jako puno mački za razliku od Hrvatske. Popodne smo se zaputili do arheološkog nalazišta gdje smo prčekali nove nastavnice i učenika koji su dolazili iz hotela s njima. Na nalazištu mi je bilo jako lijepo jer je sve fotogenično i izvanredno očuvano. Također smo vidjeli svjetionik i iskopine. Kasnije smo večerali i vratili se u hotel.

Ujutro smo išli na plažu i promatrali koliko su valovi zapravo bili jaki i veliki, uzastopno su udarali o stijene. More je bilo modro plave boje i bistro. Bilo je dosta ljudi na plaži, zamijetila sam da velika većina njih su bili britanci. Britanci su mi osobno omiljeni gosti jer su uvijek uljudni i iznimno pristojni prema zaposlenicima. Prema svima se odnose s poštovanjem ne vezano za to u kojoj su klasi radnika. Poslije odmaranja na plaži vratili smo se u hotel i počeli se spremati za posao. U početku nije bila velika gužva, no to se ubrzo promijenilo. Radila sam "na vratima" tj. dočekivala sam goste s toplim pozdravom i kratkim razgovorom te ih dovodila do stolova koje sam birala. Drago mi je da su neki gosti bili iskreni i rekli da im se ne sviđa mjesto gdje bi jeli te sam brzo pronalazila druge stolove. Nakon dva sata rada bila sam na kratkoj pauzi te sam se zamijenila s djevojkama koje su radile na terasi. Pomagala sam glavnom konobaru s narudžbama i posluživala gostima piće. Slagala sam prljave tanjure i odnosila ih u kuhinju na pranje. Ostatak hrane koji se inače ne pojede u kuhinji se podjeli zaposlenicima da ne budu gladni. Primijetila sam da gosti najviše vole jesti fast food (pizzu) i deserte.

Prethodni dan smo odmah poslije posla išli spavati da budemo odmorni za današnji dan i da se možemo rano probuditi. Budilica je zazvonila u sedam sati te smo se jedva natjerali da ustanemo. Odlučili smo napraviti nešto dobro za naše zdravlje te smo se zaputili do teretane na otvorenom. Teretana se nalazi vrlo blizu hotela gdje radimo. Odradili smo trening i puni snage otišli do plaže okupati se u mlakom moru da se malo osvježimo. Družili smo se ostatak dana sve do 16:30 tada nam je počela smjena. Za početak smo polirale čaše za pivo, šampanjce, sokove i koktele te ih slagale po stolu gdje radi glavni barman. Kolegica iz Rumunjske i ja smo odvezle kolica na -2 kat, tamo se poslužuje doručak. Vratile smo se u salu za večeru te brisale stolice radi gostiju koji su uskoro dolazili. Na terasi smo pripremale stolove za večeru te pomagali u pospremanju stationa. Radila sam u posluživanju, zaprimala sam narudžbe glavnog konobara te odlazila i posluživala gostima piće. Napravila sam jednu grešku, poslužila sam piće za krivi stol, no gosti su bili razumni i prihvatili su moju iskrenu ispriku. Bili su vrlo ljubazni te su rekli da je sve u redu i da se svakome desi. Ostatak večeri je prošao sjajno. Većina gostiju mi je podiglo samopouzdanje jer su me uglavnom pohvaljivali i zahvaljivali se. Bilo mi je jako drago. Umorni smo se vratili u hotel te uskoro zaspali.

Ujutro smo se zaputili prema shopping mallu. Odradili smo malu kupovinu suvenira. Pošto se mome boravku na Cipru uskoro bliži kraj. Kasnije smo išli na posao. Inače ne postavljam stolove prije večere, no danas sam to naučila. Postavljali smo po dvije vilice i nož te salvetu i tanjurić za salatu. Bilo je dosta gostiju. Većina gostiju su opet bili britanci, no zamijetila sam da ima i novih gostiju, a to su bili španjolci. Sa Erasmus projektom sam išla u Španjolsku (Valenciu) i odmah sam se zaljubila u njihovu kulturu i način života te izgled 

gradova. Bilo mi je drago da sam posluživala tako dobre i drage ljude. Kada smo bili na kratkoj pauzi prije večere pričala sam s jednom rumunjkom, nadimak joj je Mia. Vrlo je draga i po pitanju posla profesionalna. Kasnije smo zajedno posluživale pića u sali. Konobar nam je davao papiriće s narudžbama te smo ih zajedno posluživale gostima. Također sam i radila na vratima. Dočekivala sam goste te ih dovodila do stolova koje su uglavnom oni birali. Kada se gužva 

smanjila tj. kada su gosti polako odlazili, a ne dolazi na večeru naš mentor nas je poslao da pomažemo djevojkama na terasi. Odnosili smo tanjure u kuhinju i pomagali u kuhinji po potrebi. Preslagivali čaše, polirali pribor, bacali smeće... 

Današnji dan se razlikuje od ostalih pošto sam radila ujutro. Cijeli dan je u mojoj glavi izgledao nekako tmurno i tužno. Ne znam je li do toga što sam više večernji tip i ne volim raditi ujutro ili do toga što mi je ovo bio zadnji dan na poslu. Krenuli smo postavljati stolove za doručak i dali smo sve od sebe pošto je na doručak dolazio vlasnik hotela. Naravno, htjeli smo ga samo zadiviti s našim radnim vještinama. Polirali smo pribor neposredno prije postavljanja. Čaše za vino su se sjajile, a u žlicama se jasno vidio naš odraz. Pošto je htio doručkovati u miru bio nam je zabranjen ulaz u svečanu salu. Prije nego što je odlazio po reakciji smo mogli zaključiti da je sve prošlo u redu i da mu je hrana bila ukusna. Pospremili smo tanjure i brzo postavili nove za nadolazeće goste. Jedna radnica iz kuhinje me zamolila da uzastopno brišem bife stol kako bi gosti uvijek mogli doći do njega i vidjeti da je sve uredno i čisto. Da ih mrlje od prosipane hrane ne distrakciraju, već da se usredotoče na raznolik izbor hrane i slastica. Dok sam pomagala gostima pri nošenju tanjura s hranom do stolova zamijetila sam da se britanci drže svoje tradicije. Prvo skuhaju čaj te dodaju mlijeko. Volim čaj ali ga ne mogu zamisliti s mlijekom, no pretpostavljam da je ukusno pošto ga piju u velikim količinama. Vrlo brzo nakon doručka imali smo pauzu od pola sata. Iskoristili smo ju za uživanje i odmaranje. Pomogli smo konobarima sve srediti za ručak. Na ručku uopće nije bilo mnogo gostiju, zapravo vrlo malo. Brzo smo bili gotovi pa smo samo postavljali beštek i podloge koje idu ispod tanjura. Kada je došlo 15 sati fotografirali smo se s našim mentorom i malo šalili. Pozdravili smo se s njim i pohvalio nas je i rekao ako ne prije, da se nada da ćemo se sresti na odmoru u hotelu St. George.

Zadnji dan boravka na Cipru u Paphosu. Ovaj dan smo iskoristili najbolje što smo mogli. Malim autobusom smo krenuli i kupili karte za brod. Vožnja brodom je bila vrlo ugodna. Brod se lagano njihao po valovima, a mi izletnici smo promatrali svjetlo-tirkiznu boju mora. Uz koktele smo se opustili, a hladni vjetar nas je osvježavao. Vožnja je trajala od prilike sat vremena. Kada smo stigli u Blue Lagoonnismo vjerovali da to mjesto zaista postoji. Bilo je to prekrasno. Nestvarno 

predivna boja mora i toliko čista da smo vidjeli do dna sve. Brzinom svjetlosti smo svi s broda skočili u more. Plivali smo poput dupina i nije nam baš bilo drago to što moramo uskoro izaći iz mora. Na putu do kopna sam se sunčala na brodu te s ekipom komentirala vidokrug i razmjenjivali dojmove, a uskoro smo i svi zaspali. Jedno prekrasno iskustvo i nadam se da će me život tamo odvesti barem još jednom.

Moje uživanje na Cipru je službeno završeno. U pola deset smo krenuli kombijem do aerodroma ("Paphos Interneational Airport"). Odradili smo provjeru putnih torbi i ruksaka za kabinu. Kratko smo čekali da spreme zrakoplov da uđemo, pronađemo svoje mjesto i smjestimo se. Let je trajao jača dva sata, bilo je vrlo ugodno i iznenađujuće brzo. Osjećaj kada smo sletjeli u Hrvatsku i kročili nogama na Hrvatsko tlo bio je neopisiv. Osjećala sam se jako optimistično jer sam znala da sam napokon u svojoj zemlji. Scena je bila kao iz filma. Slušajući nepoznate ljude kako pričaju hrvatski bilo je zaista začuđujuće. Hrvatski jezik, maske nisu obavezne, sve se plaća hrvatskim kunama... Zaista neopisivo lijep osjećaj. Iako ih ne poznajem, točno se osjećala toplina ljudi moga naroda. Vozač kombija je uskoro došao po nas i odvezao nas je do Daruvara gdje me je dočekao moj otac s velikim toplim zagrljajem roditelja i očima koje su se caklile, no ni sama toga trenutka nisam bila svjesna koliko se zapravo nismo vidjeli i kakav je osjećaj kada roditelj vidi svoje dijete nakon puna dva tjedna.