Blog Nina Černi

 

Blog

Day 1

Da krenem od samog početka… U 22:00 h 10.8.21. zaputili smo se u Austrijski glavni grad Viennu ili kako mi balkanci volimo zvati, Beč! Tamo nas je čekao avion s kojim smo direktno letjeli na Cipar. Putovanjem autobusom bilo je malo neudobno, ali to nema veze jer smo se zezali i ponašali se kao da je to razredni izlet u Zagreb. Nama maturantima je to bilo zadnje školsko putovanje autobusom, što smatram da ćemo zauvijek pamtiti. Nakon duge vožnje do Beča stigli smo u zračnu luku i čekali svoj let koji je bio 11.8.21. u 09:40. Let je bio dosta turbulentan, ali svi smo ga proveli spavajući,  što nije ni čudo nakon te naporne noći u busu. Nekima je to bilo putovanje avionom, mi stariji smo pokušali pomoći pa smo prepričavali što se sve može desit ako se avion krene rušiti. Znam, jako smo dragi…. Sletjeli smo u zračnu luku u Lanarki te se još vozili sat i pol vremena do Paphosa. Stvar koja nas je najviše iznenadila je ta što pravila u prometu vladaju kao u Britaniji. Vozi se lijevom stranom, i vozačka sjedala u automobilima su na desnoj strani. Osobno smatram da to nema nikakve logike i da je dosta opasno za turiste koji dođu rentat auto. Smjestili smo se u hotel Millenius aparments, sobe su dvokrevetne i trokrevetne. Neki su imali male tehničke probleme, sa klimom i hladnjakom, ali radnici hotela su se potrudili što prije riješiti problem. Kasnije u 18:00 h je bio sastanak s menadžerom hotela u kojem će se odvijati naša stručna praksa.  Upozorili su nas s svim pravilima i njihovim zahtjevima. Kao ekonomist, poslana sam da radim u ured s ostalim učenicima iz Rumunjske koji su također došli s projektom na stručnu praksu. Sutra je prvi dan i jako sam uzbuđena kako će to sve proći.

 

Blog

Day 2

Danas je prvi dan posla za sve nas. Hotelijeri su podijeljeni u smjene za rad u hotelu. Moje radno vrijeme je uvijek ujutro, odnosno prva smjena ugl s početkom u 09:00 h. Naša mentorica gospođa  Demetra nas pokupi kombijem ispred hotela i vozi nas do ureda gdje odrađujemo praksu. Društvo u uredu me dočekalo otvorenih ruku. S činjenicom da sam jedini ekonomist iz Hrvatske, a da su oni svi iz Rumunjske i iste škole, bila sam dosta nervozna. Odmah su me uveli u posao koji su počeli odrađivati još prije nekoliko dana. Nakon odrađenog posla smo otišli na ručak u centar grada. Hrana je bila odlična, sami smo mogli birati hranu te sam ja uzela file od lososa i salatu.  Pošto su učenici iz Rumunjske već neko vrijeme ovdje, upoznati su s gradom te su mi pokazali gdje se što nalazi. Kada smo se vratili u hotel, popodne smo proveli na bazenu. Bilo je zabavno i mislim da sam malo izgorila. Kada su se hotelijeri vratili s  posla, odlučili smo potražiti plažu, po mogućnosti  neku „tropsku“ da se možemo hvaliti na instagramu. Hodali smo ulicama i intuicijom pronašli vrlo lijepu pješčanu plažu. Više smo se naslikavale nego kupale, ali nema veze, imamo odlične slike. Dan smo završili tako što smo svi zajedno ležali na plaži i čekali kišu meteora tj. Suze sv. Lovre. Vidjeli smo ih par, a ja sam u onoj najljepšoj zvijezdi zaželjela želju…

 

Day 3

Drugi dan posla. Ujedno i najzanimljiviji do sad. (Kao da sam im imala puno XD) Naša mentorica Demetra, ili kako je mi zovemo Nanaša (Rumunjski naziv za mamu) (molim profesoricu da joj to ne kaže haha XD) nas je pokupila ispred hotela i odvela na radionicu u Pafos Chamber of Commerce and Industry gdje smo učili o gospodarstvu i turizmu Cipra. Saznali smo da nažalost Cipar, pogotovo Pafos ima dosta financijskih problema, te da se bore s pronalaskom novog izvora prihoda pokraj turizma. Kako su im zračne luke i aviokompanije jako bitne jer je to jedini način na koji turisti, ili inače ljudi mogu doći na otok. Trajketi im nisu mogući jer Grčka i ostale zemlje ne vide financijsku korist, a Cipar nije u financijskoj mogućnosti sam omogućiti svoj trajekt, odnosno brod za prijevoz. Nakon predavanja smo otišli na ručak, opet na isto mjesto i hrana je opet bila odlična. Posjetili smo shopping centar u blizini te tamo proveli neko vrijeme.  Navečer smo prvi put posjetili centar grada (barem mislimo da je to bio centar) te se iznenadili koliko restorana i kafića ima. Klubovi imaju hrpu promotora koji su nas zaustavljali svakih par metara i nagovarali nas da dođemo u njihov klub. Jedva smo se suzdržali super ponudama koje su nudili, kao npr. 4 € piće i dobijemo besplatno šampanjac i još par pića. Odbili smo jer moramo bit na porezu zbog korone, ne želimo zaglaviti u karanteni. Sve u svemu, dosta zanimljiv dan.

Day 4

Današnji dan je bio rezerviran za izlet. U pola 9 smo krenuli prema arheološkom nalazištu Limassol. Opet smo imali ludu i nezaboravnu vožnju autobusom, gdje smo se par puta uplašili za život. Okej malo sam dramatična, ali ovdje svi voze jako brzo i bez neke prevelike pažnje. Tijekom vožnje sam promatrala sam krajolik i primijetila da me sva ta „pustinja“ podsjeća na krajolik kao u crtiću Ptica trkačica, samo sam čekala da ona i kojot protrče pokraj autobusa. Stigli smo na arheološko nalazište. Sve je u stilu stare antike, sve u bijelom kamenu. Nevjerojatno kako takav surov dizajn iz tog vremena može bit tako elegantan. Dok smo hodali između tih bijelih kamenih zidina, osjećala sam se kao da sam u nekom vremeplovu gdje me sve vratilo u vrijeme tog doba. Bilo je nevjerojatno vruće, na trenutke se činilo kao da ćemo se svi samo srušiti. Zaputili smo se prema dvorcu u gradu Limassol. Dvorac je također bio predivan, na temu stare antike. Inače nisam preveliki fan muzeja i dvoraca, ali ovaj me ipak za neko čudo oduševio. Imali smo slobodno vrijeme te smo ga proveli u gradu. Bili smo umorni od vrućine te smo ugl. Sjedili u kafiću i pili puno tekućine kako bi došli k sebi. Došao je dio dana koji smo svi čekali….  Konačno smo otišli na Afroditinu plažu, za koju legenda kaže da je tamo rođena božica ljubavi i ljepote. Plaža  je toliko lijepa i čarobna, da nije uopće bio problem povjerovat u tu legendu. Nakon svog kupanja i sunčanja, zaputili smo se nazad u hotel, iscrpljeni, izgoreni, neki možda sa sunčanicom, ali ugl svi sretni. Po mom mišljenju odlično iskorišten dan.

 

 

Day 5

Danas smo mi iz ureda imali day off. Bilo mi je dosta neobično da se ne moram uopće ustati i spremati za posao. Probudila sam se i otišla na doručak. Odlučila sam napokon vježbati, pošto još nisam uspjela od našeg dolaska ovamo. Nisam ništa pretjerano vježbala, ali barem sam se malo pokrenula. Čekala sam ručak te se iznenadila današnjim menuem. Burger s pomfritom, ali prvi put da je bilo fino i da sam uživala u njihovom obroku. Kada su se ostale cure vratile s posla, odlučile smo otići na plažu i čekati zalazak sunca. Bilo je čarobno, nebo je u ombrama mijenjalo boje, bilo je kao u nekom filmu gdje se glavna radnja odvija na nekom tropskom otoku. Naravno da smo se većinu vremena slikale, ali kako ne bi, jednom smo na tako čarobnom mjestu. Upoznale smo nove prijatelje, doputovali su iz Afrike na Cipar, neki na odmor, a neki kako bi zaradili. Kasnije smo otišle do Starbucksa i tako završile našu večer.

 

 

                                                                                 

Day 6

Današnji dan je započeo uobičajeno. U 9 nas je naša Nanaša pokupila ispred hotela i odvezla u ured gdje inače obavljamo praksu. Osnivamo svoju zamišljenu tvrtku, podijeljeni smo u grupe i svaka grupa osniva svoju tvrtku sa svojim zanimanjem. Naša tvrtka će se baviti web stranicom koja se brine da mladi ljudi nakon srednje škole ili fakulteta lako nađu posao. Kada smo se dogovorili oko osnovnih detalja, završili smo i otišli na ručak. Nakon ručka smo imali dogovor s profesoricama da svi zajedno idemo na plažu. Bilo je jako zabavno, i iskreno super mi je kako se sve više povezujemo svi međusobno. Večer smo nastavili uobičajenom rutinom… večera u hotelu, kratki sastanak s profesoricama, razgovori kako nam je tamo, kako se kreću smjene… Ugl. Se svaku večer svi zajedno družimo na nečijem balkonu, što je dosta zabavno. Kolege rumunjci također imaju partye svaku večer, te odemo do njih za kraj. 

Day 7

Danas je bio dan za pričanje. Nakon  što smo završili s našim smjenama, cure u hotelu, a ja u uredu, našli smo se u sobi i pričali o svemu živome. Mislim da ne mogu naći temu koju nismo prošle. Na večeri smo također započeli razgovor s ravnateljicom i profesoricom, i taj kratki razgovor na večeri se sveo na to da smo sjedili dva i pol sata kod bazena i pričali ali doslovno o svemu. Svako je profesoricama rekao svoje mišljenje o svemu u toj školi. Pričale smo o osobnim problemima, našli smo zajednički jezik. Long story short, razgovarali smo kao da nismo u poziciji učenici i profesori, već kao pravi prijatelji. Drago mi je da smo na ovom putovanju zajedno, da smo se za kraj našeg školovanja uspjeli tako lijepo povezati i stvoriti neki međusobni odnos koji neće završiti kada se vratimo u Hrvatsku svakodnevnim obavezama.

 

(nemam slike od ovog dana)

Day 8

Danas u uredu je bio zanimljiv zadatak. Par nas iz grupa je morao hodati okolo po gradu i promatrati i saznati potencionalnu konkurenciju za našu firmu. Bilo je užasno vruće, stoga se  nismo baš previše zadržavali. Sastavljamo poslovnog plana super napreduje. Nanaša svaki put prije kraja radnog vremena održi predavanje, ugl. Nešto o ekonomiji, ali to prezentira primjerom iz njezinog života dok je išla na fakultet. Odlična je u tome što radi, i smatram da ću otići odavde s dosta novog znanja.

Nakon što smo se vratili s posla, imali smo organiziran mali izlet. pPrvo smo posjetili Thumb of the Kings, ili Grobnicu kraljeva. Nismo vidjeli ni jednu mumiju, šmrc… Ali smo vidjeli grobove gdje su zakapali tada poznate i bine osobe. Uslikali smo puno cool slika, gdje smo se osjećali kao da smo u nekom starom arheološkom filmu. Nakon obilaženja grobova  otišli smo brodom na plažu Blue Lagoon. Prvo smo busom putovali na sjeverniju stranu otoka gdje smo se ukrcali na brod kojim smo se vozili do plaže. Sama ta vožnja je već bila zanimljiva. Kada smo stigli, prvo smo se samo mogli diviti koliko je voda čista i plava. Brod se usidrio na mjestu i došlo je vrijeme za kupanje. Cool stvar je bila što je brod imao tobogan na napuhavanje. Spuštali smo se, skakali s broda i iskušavali neki adrenalin. Kupanje u takvoj vodi na takvom mjestu jednostavno daje neki poseban osjećaj. Pri povratku smo napravili mali party na palubi te smo se počastili koktelima. Profesorice su se također pridružile zabavi. Jedan od najboljih izleta do sada, ali vidjet ćemo hoće li ostali izleti i događaji moći nadmašiti ovo danas.

 Day 9

Danas se vraćamo rutini. Ujutro na posao, danas je bio dosta dosadnjikav dan. Obrađivali smo poslovni plan ali moja grupa je bila dosta brza i nekako smo sve bitno uspjeli riješiti u pola sata. Onda smo samo čekali da prođe radno vrijeme, mislim da je to bilo najnapornije…. Samo sjediti i čekati. Otišli smo na ručak te sam pričala Rumunjima doživljaje s Plave lagune. Mislim da nas je sve taj izlet dosta umorio. Vratila sam se u sobu, i čim sam legla sam zaspala. Morala sam malo napuniti baterije.

Kao što to inače bude, našli smo se u nečijoj sobi, sjeli i imali duge duge razgovore. Nismo baš imali snage ići negdje do grada. Ali i ta druženja u sobi su show. Prođemo sve teme i nikad se ne desi da bude minuta šutnje. Spava se malo, svako jutro smo polumrtvi, ali nikome nije žao zbog toga…

Day 10

Iskreno ne znam kako da više opisujem svoj poslovan dan. Nije baš uzbudljiv kao kod hotelijera, da su svaki dan drugačiji doživljaji. Kod mene je ugl sve isto, samo radimo drugačije zadatke. Danas smo određivali što nas sve čini boljim od konkurencije i sastavljali smo financijski plan tvrtke. Zatim smo otišli na ručak, u trgovine ako je tko šta trebao i onda u hotel. Rekla bi kako nam je svima lakše na ovim vrućinama. Nekako smo se već naviknuli, mislim da će nam bit šok se vratiti u Hrvatsku na tu hladniju klimu. Navečer smo se skroz spontano odlučili da odemo do grada. Sredili smo se i zaputili da malo vidimo ovog Cipra dok smo tu. Našli smo kafić na otvorenom gdje nije bilo puno ljudi. I dalje se moramo paziti korone kako se slučajno netko ne bi zarazio. Kao što sam već bila spominjala, ovdje su svi jako ljubazni, i sve bi napravili samo kako bi sjeli u njihov kafić. Također imaju dobre ponude pića. Oko te teme neću ulaziti u detalje da ne bi bilo  cenzurirano haha. Ugl, imaju super ponude. Bilo je zabavno i drago nam je da smo vidjeli i tu stranu Paphosa.

 

Day 11

Današnji dan na poslu je prošao jako brzo. Nekako je vrijeme proletilo. Nanaša nam nije dala puno posla, stoga smo se ugl zezali i razgovarali. Rumunji su mi postali pravi prijatelji, rekli su da sam postala dio njih.Čudno je to kako se može povezati s nekim ljudima u tako kratkom vremenu. Mislim da ćemo svi plakat kada se budemo rastajali, ali te brige ostavimo za kasnije. Vratili smo se u hotel i samo legli i odmarali. I dalje nas ove vrućine umaraju, nismo ni svjesni toga. Navečer smo otišli do grada, ali nismo dugo ostali, naš organizam jednostavno nije imao snage više hahah. Ostala sam se malo družiti s Rumunjcima, i bilo je zabavno. Sutra idemo na Coral Bay plažu, za to će mi trebati energija…

 

 

Day 12

Danas smo konačno mogli spavati duže. Spavali smo cijelo dopodne, ali mislim da to i dalje nije bilo dovoljno haha. Oko 2 smo se uputili na plažu Coral Bay. Išli smo javnim prijevozom i nekako smo se snašli. Skužili smo da imaju samo jedan autobus koji vozi po cijelom otoku… Barem se tako čini. Kada smo stigli, odmah smo se bacili u vodu i zaplivali. Bilo je toliko vruće da nam je možda sunce lupilo u glavu. Greta, Lara i ja smo slučajno obukle iste kupače. Bile smo baš slatke. Klasika malo smo se naslikavali i onda otišli u obližnji kafić na plaži opustit se i odmoriti od svega. Časkali smo s ravnateljicom i profesoricom, i spremali se za polazak nazad u hotel. Pri povratku smo kupili suvenire, pošto je naš predzadnji dan, morali smo i to obaviti. Došli smo u hotel, legli, i svi kolektivno zaspali.

Day 13

Danas je naš zadnji dan na Cipru. U jednu ruku mi je drago sta idem doma, ali opet mi je krivo sto ovo lijepo putovanje završava. Zadnji dan na poslu, zadnji dan s mojim dragim Rumunjima. Nekako je skroz drugačiji osjecaj kada znas da vjerojatno, te ljude vise neces vidjeti. Jako smo se zblizili, Mada, Giulia i ja smo si obecale da cmo se naci opet, nadam se da to nece bit ono pusto obecanje. Popodne smo vec polako pakirali, pricali o svemu kao i inace. Malo me šokira kako imamo teme za pričati i nakon 2 tjedna. Navecer je u hotelu bila mala predstava, odnsno tradicionalni ples Cipra. Bilo je dosta zabavno, plesaci su ukljucili publiku u njihov nastup, te su tak ostavili dobar utisak.

 

Nakon toga smo imali zadnje zajednicko druzenje. Ja sam otisla do Rumunja sa se oprostim s njima i izmjenim zadnje zelje i pozdrave.

 

                                               

Day 14

Jos smo se ujutro našli, prije nego su otisli na posao. Nasli smo se ispred hotela i izgrlili se, nadam se ne zadnji put. Skupili smo se ispred hotela, autobus nas je pokupio i krenuli smo prema zracnoj luci u Larnaci. U 2:35 smo imali let za Bec, u meduvremenu smo otisli rucat u Burger King, i kupiti neke suvenire. Poletjeli smo., let je trajao duze zbog prelaska u drugu vremensku zonu. Skoro cijeli let sam spavala, ali opet je nekako dugo trajalo. Konacno smo sletjeli u Bec, padala je kisa, pravo osvjezenje nakon dva tjedna provedeno u pustinji haha. Bilo smo obuceni kao da idemo na plazu, mqlo smo se se smrznuli, ali nije nam bilo žao, osjetiti hladnocu i vlagu haha. Autobus nas je docekao i krenuli smo nazad za Hr. Na putu smo se zezali, pricali, razmjenili zadnje razgovore s nastavnicom i ravnateljicom.

Put je bio dug, al stigli smo u pola 2 ujutro, premoreni ali sretni.